Ukoliko se držite izreke da ćete ostatak nove godine raditi ono čime ste je započeli, a na pamet vam pada seks, možda će vam dobro doći par savjeta koje nudi kalypsax. Odrasla je u muškom društvu, mlatila se, a onda otkrila štikle i muške slabosti. Što pitati, kada začepiti gubicu i kako postupati s vašom ljepšom polovicom - "Što žene žele".

Zašto bi Novu dočekali pijani i sretni? Neki su sjetni, neki u komi, a neke par dana prije "puca" samoanaliza. "Da sam ovu knjigu pročitao u vremenu kad mi je tijelo svim snagama odavalo tadašnju bitku s navalom hormona, kojoj se nisam niti umio niti osjećao potrebu posve pokoriti, nisam siguran kako bih shvatio njen smisao i nisam uvjeren kako bih je čitao nasmiješen kao što sam to mogao učiniti danas." Bagrem-prut.

Analitički osvrt na naziv jedne svim muškarcima, ali Boga mi i ženama, jako bitne i dragocjene stvari u životu. Obrađeno je više inačica naziva te dragocjenosti u narodu poznate kao ...hm..., a autorica na kraju donosi zaključak i glasa za to da je taj narodni naziv jedini ispravan. Slažete li se s njom ili pak imate drugačije mišljenje? Zapisi.

Nešto što je započelo samo kao neugodan osjećaj ili slutnja, a zatim kroz mnoge potvrde izraslo u pravi strah, već najmanje 10 godina muči naše društvo. Kakav strah? Strah od rada, pameti, nadarenosti, inteligencije, marenja za išta osim sebe, podržavanja nečega što ne počne proizvoditi novac i korist u roku 5 minuta od ulaganja. Privlačniji su pojmovi poput "kruha bez motike", slava bez pozadine, obdarenost u gaćama i grudnjacima, izigravanje budala pred kamerama (što pogotovo dobro prihvaćaju djeca), "ja, ja i samo ja" i tako u nedogled. Ulaganje u pametnog čovjeka i njegov talent, rezultate i budućnost kod nas je u istom košu s grčkim mitovima - čak i kada se zna da će se ulaganje isplatiti. Svake godine dokažu to brojne medalje s natjecanja, patenti prodani u inozemstvo i tisuće mladih koji šansu odluče potražiti negdje vani. Vedran 1 - milijun za tromjesečni BB party. Vedran 2 - budućnost u okopavanju krumpira za 1. mjesto na državnom natjecanju iz matematike. Birajte. Homoludens.

U vrijeme blagoslova kuća uvijek kreću financijske analize s obje strane - pojedini pripadnici klera trljaju ruke pri pomisli na zaradu, neki u obitelji veselo skupljaju što više za bogat ručak župniku, a drugi frkću na novce koje "moraju" dati za toliko željeni blagoslov, kojem je rok trajanja točno godinu dana. Grijeh struktura, čini se, nije ograničen samo na našu političku scenu, a bianco čekovi za cijelu godinu nisu nepoznanica u nekim župama. Ipak, kako u svakom žitu ima kukolja, tako nisu ni svi svećenici isti - nađu se oni koji su svoj posao shvatili kao pomoć i suradnju s ljudima s kojima žive, razveseljavaju mlade i pružaju pravi primjer kako se odnositi prema bližnjima. O pohvalama i pokudama pišu nemir, blagoslovkuca, aurora079 i wolfina.

Junkyarddawg, epistolarni borac bistra uma i lomojezičnog nicka, upućuje ovo svoje postbožićno pismo premijeru, osvjedočeno dobrom trgovcu, sa jednim krucijalnim pitanjem, je li ono "idemo dalje" samo za ... ma neću sve prepričavati. Odite čitati original. JYD: Pisma pišem premijeru, daleko je kapetan Laptalo.

"Zašto uvijek nešto mora štekati sa T-Comom? Zašto nikad ništa ne može biti kako treba, već stalno nešto štekati? Čim nešto uzmem od T-Coma, odmah problemi, odmah šteka." Problem je to zbog kojeg ne ludi samo gadov, većina nas je imala barem jedan "nikad viđen" problem s našim omiljenim internet providerom. No, da ne bi ispalo da je to jedini problem na koji Prosječan Hrvat može nabasati - "Interventna policija zaustavila je i napala mladiće, koji su se mirno vozili u autu. I zbog malo verbalnog prepucavanja, jedan mladi život je ugašen."

"Sa akcijom sam zadovoljan, skupili smo dosta paketa i nešto novaca, čak mi stižu i nakon datuma kojeg sam objavio, ali nema veze sve će to završiti tamo gdje treba." Sve o provedbi humanitarne akcije, koju je pokrenuo foto-denis, pročitajte u malom izvještaju (slike su ispod).

"Namjerno nisam u naslov stavio Markač. Iz prostog razloga što je Markač u cijeloj priči nebitan. Zato je u naslovu Sanader, jer on predstavlja krivca u ovoj priči, Vladu RH. Mogu jedini nagađati zašto mediji nisu napali Ivu Sanadera i njegovog mentalno zaostalog psića, Ivicu Kirina." O "ljudskim svinjama" i tko je u biti pravi krivac za najnoviju blamažu Hrvatske pred svijetom - pnen daje svoje viđenje. Uredio bi on to drugačije, ali zaključak do kojeg je došao je sljedeći: "Moj trenutak u današnjem novinarstvu može biti samo trenutak kada mogu odbiti neki potpuno degutantni tekst bez da dobijem otkaz."

Ovih dana primio sam hrpe mailova od blogera koji su željeli malo "okititi" svoj blog, nešto promijeniti, nadopuniti itd. Po vašim postovima vidim da se puno vas pita kako staviti sliku, kako ubaciti video, htjeli bi da vam postovi sviraju i da su vam pozadine "božićne", a slova druge boje. Odgovori na većinu tih pitanja nalaze se na adresi FAQ.BLOGER.HR. Na sam taj blog možete doći i klikom na link iznad polja za LOGIN - pogledajte strelicu na sličici lijevo, a link koji vas vodi tamo nalazi se i na dnu stranice, u obliku "Često postavljanja pitanja". Neki od vas su novi, neki samo nisu primjetili, pa da vam olakšam snalaženje i korištenje vaših blogova, posjetite naš FAQ - primjeri su jednostavni i isprobani, a bit će i novih stvari i nekih dopuna. Svi vaši prijedlozi oko poboljšanja i dopune FAQ-a su dobrodošli. Neki su već donirali razna rješenja i poneki prijedlog za poboljšanje blogova, pogotovo bih bio zahvalan da mi javite kada nađete rješenje za neki problem koji još nije opisan, to će pomoći i ostalima (npr. upozorenje u uputama za Imeem). Sve prijedloge i komentare možete slati na moj mail koji je na FAQ-u istaknut s desne strane. Zgodno rješenje je i staviti FAQ u vašu HTML listu na blogu, tako do njega jednim klikom možete i vi i svi koji posjećuju vaš blog, što će pomoći "popularizaciji" i poboljšanju samog FAQ-a.

U popularne blagdanske "akcije" ovih dana, u Hrvatskoj, spadaju lov na divlje svinje, nastavak šamaranja oko sastavljanja Vlade i približavanje Afrike Europi 2 cm godišnje, što nam dovodi Italiju sve bliže obali, pa razni "pojasevi" prolaze kroz mnoštvo analiza i uzrokuju prevrtljivost naših vladajućih. Ludost ustaje iz pepela poput feniksa. Naši istočni susjedi muku muče s rezolucijama o Kosovu, a zašto se jedan Hrvat prekrižio prolazeći ispred tamošnje Skupštine, piše zemuncaffe.

Kako kaže ona poznata "Join the dark side, we have cookies!", tako i ova naša tamna strana uključuje i kekse i kolače i prasetinu i još tonu hrane koju nemilosrdno proždiremo kao da nema sutra. Pistachios. Druga poznata, "What would Jesus do?", pada u zaborav, čak i za dio onih koji se u dotičnog zaklinju. Štoviše, čak i sama nabava tih hrpa prehrambenih proizvoda ne prolazi bez kletvi po gore spomenutom, nasilništva prema članovima obitelji i bijesa prema slučajnim prolaznicima, koji je naljutio cvrkuta. Želje lijepe, nos umalo krvav, riječi kočijaške. Ukratko, naša realnost.

Uvijek je teško vjerovati da takvi dobri i nama dragi ljudi umiru. I da će ih nestati zauvijek. Jer su naši, ostavili su svoj trag u nama i ako njih više nema - što je zapravo stvarno i trajno u životu? Obično odu rano, puno prerano i uz još puno želje za životom koji im izmiče. I najsiromašniji i najjednostavniji samim svojim postojanjem promijene ljude oko sebe, utječu na sudbine svojih najbližih i usade im trag onog inata koji će ih uvijek tjerati da izaberu pravi put. Lijepa priča o jednom didu. On_zna.

Jučer su svi stavili na test svoje planove od prošlih dana. Jelo se i pilo, rodbina, prijatelji.. Jedan jednostavan i simpatičan opis ponudila nam je febolina, ili bolje da kažem "zamalo Štefica". Neki su večer proveli malo drugačije, a jesu li pogriješili ili zgriješili, prosudite sami nakon što pročitate novi post opasne. Tko određuje što je bijelo, a što crno - vjerojatno nikad nije vidio sivo.

Nekako ove godine sve više ljudi misli okreće nekim drugim vremenima, u kojima je sve što bi danas "morali" osjećati dolazilo neposrednije i prirodnije, bez osjećaja usiljenosti i obaveze zbog koje svi letimo kroz nizove trenutaka, ne mareći za pokoji koji nam se ponudi kako bi nas podsjetio da, zajedno sa mnoštvom istih, još uvijek postoji, samo smo ga zaboravili prepoznavati i cijeniti. Dan se predobro razlikuje od noći da bismo i taj dio života prespavali, pa iako su neki neveseli i današnji snijeg im više nema "ono nešto", što je sada u njima samo kao sjeme sjećanja, smijehom s prijateljima i vama dragim ljudima zasadite tamo novo zrno koje će do idućeg puta izrasti u životniji doživljaj svega što u životu cijenite i čuvate. Čovjek i s Mjeseca vidi da su nam sudbine isprepletene, ne dijelite se od drugih. Svi danas slave na svoj način, makar i ne iz istih razloga, ali nitko ne želi biti zaboravljen i preskočen, svaka i najmanja gesta koju nekome napravite ili od nekoga primite, ako je od srca, bit će ono čega ćete se zauvijek sjećati i što će vas oblikovati. Kakve god probleme imali i što god vas danas ljutilo i ležalo vam teško na želji za pružanjem malo sreće sebi i drugima - želim vam svima Sretan Božić i prelazak u Novu Godinu, s osjećajem pravog novog početka, koji do kraja iduće neće biti neiskorišten i zaboravljen kao "ah, još jedna je prošla".

"Tužna sam i teško mi je to za shvatiti, ali ni ne zelim. Dosta je bilo opravdavanja. Ovaj put nema povratka." Život piše čudne priče, a jednu tužnu, obiteljsku, cat-cat je prenijela na svoj blog. Čitajte do kraja, pa onda odlučite. Svako ZAŠTO ima svoje ZATO.

"Čitajući blogove i komentare na njima, dođoh do zaključka o načinu razmišljanja dobrog dijela ljudi, mislim da ni oni uživo nisu drukčiji. Kako najčešće ljudi razmišljaju i zašto?" Što je za eri produkt ljudskog ega i ponekog kompleksa, a što je samo opravdani zaključak na temelju analize situacije oko nas?  Poruka je, kako i priliči, na samom kraju.

U moru poetskih blogova ponekad ispliva poneki vrijedan pažnje. Mislim da jedan od takvih, posvećen njegovoj Jedinoj, po mom skromnom sudu zaslužuje biti istaknut na naslovnici. O, da znam, stihovi su upućeni Gospodinu, a nadam se da će i njegova Jedina nekad pročitati sve ove stihove. Stihpostih.

Teško je sročiti bilo kakvu najavu za ovaj post. Zato samo prenosim neke od riječi Croatikusa: "Ne, ovo nije moje, ni vaše vrijeme. Ovo više nije ni naša borba. Danas su na sceni neki novi "borci", s pobudama koje su dotaknule nutlu točku ljudskog poštenja. Naše je vrijeme ostalo zapečaćeno u sjećanjima. Naša je borba završila. Sretni vam blagdani prijatelji moji".

"Oh, naša je humanost mrtva! Brrrrrr! Kakav užas! Oh, gdje je nestao Duh? Brrrrrr! Duh je mrtav! Oh, izgubljeni u supermarketu! Brrrrrrr! Koje sranje!" Pileću juhu za teleću dušu i emetik za zgražatelje poslužuje Zoilzoe.

"Imamo najjače izaslanike na svijetu. Po njima smo postali prepoznatljivi i cijeli svijet nas zbog njih obožava, voli i priželjkuje kao goste. Ono što su nekad bili ambasadori, konzuli, sportaši i drugi izaslanici, to su danas naši fenomenalni navijači." Još se nije slegla prašina ni oko rezultata, a kamoli oko iščekivanja nove kazne za improvizirano topljenje terena bakljama. Je li "špotanje" BBB-a pretjerano, kada se pogleda ostale europske navijačke skupine, ili se tu ipak nazire neka crta koja odvaja jedan incident od drugog, prosudite sami. Vin je opet ljut.

"Znam da ću ovim postom navući na sebe gomilu bijesa blogera, a i povrijediti mnoge vjerske osjećaje, ali jednostavno moram ovo napisati jer bi u suprotnom puk'o od muke." Što je toliko uzrujalo t-blog-mattera da je odlučio riskirati javno razapinjanje od strane neistomišljenika, pročitajte u postu "Malo o moralu i poštenju!". Nisam pojma imao da su u tim podrumima i dionice.

Kako vlastitu obožavateljicu izvesti na spoj i od nje napraviti razočaranu ženu koja u protunapad krene sasvim običnim tvrdnjama na koje bi se inače slatko nasmijali i uzvratili salvom fenomenalnih argumenata - i pobijedi? To može samo Stif. Iako je spoj prošao loše, a "partnerica" se, očito, suočila sa strašnom istinom o idealiziranju, posao "velikog mudraca" u jednom "masturbatorskom" časopisu čini se bliži nego ikad. Nama ostaje samo tuga zbog prijetnje da više nećemo čitati laprdanje.

Uskraćivanje prava. Na to su Hrvati posebno osjetljivi, pogotovo kada se radi o pravu da budu svoji na svome, na zemlji ili moru. Uvjeti su također osjetljiva tema, a svaki uvjet nam je novi udarac koji uspoređujemo s uvjetima koje dobivaju naši susjedi. O nizanju odricanja zbog EU piše socijalizam, koji se pita što bi bilo kad bi i Srbija imala more. Rušeći komunizam da bi bili "svoji na svome", neki su otišli toliko daleko da to pokušavaju sprovesti i kad su - na tuđem. Maroon se osvrće i na spektakularne akcije hapšenja "velikih kriminalaca" koji nam predstavljaju zapreku na putu u EU, kao i o odličnom načinu poslovanja pred blagdane. Pada svaka Zajednica u koju mi uđemo.

Djeca odrastu, odlaze od kuće i stvaraju si karijeru. U tom trenu, neki od njih, osjete trzaj lanca koji im oko vrata nabace roditelji, nespremni pustiti ih da se osamostale. Ispituju za svaku sitnicu kao da su ti mladi ljudi još uvijek bebe, a ponekad to ode i u krajnost i stvori probleme kada se pokušaju umiješati u život koji su si njihova djeca naumila započeti s dragom osobom. 1956-2007 piše o jednom takvom slučaju, uz par svojih misli na tu temu.

Ne, ne radi se o gay studentu FER-a, već o novoj vrsti čovjeka, a po kojim simptomima i značajkama ga prepoznati - u pet dijelova piše greibachin_oblik. Radi se o kratkim natuknicama, skupljenih od ljudi koji su svojim prilogom pomogli ostvariti ovaj priručnik za prepoznavanje. Znaš da si pravi FER-ovac kad - samo skrolajte dolje za ostale dijelove. Pitam se do kojeg broja će ovo ići.

On je slikar. Pristao je na pokus i probao nacrtati nešto pod utjecajem LSD-a. I sad neki kažu da ne razumiju što je na crtežima, a lijepo se vidi da je njegov izričaj sa svakom novom dozom sve slobodniji. Umjetnik sam, također. E baš zato, feelgood se uhvatio jadnog slikara i ogolio ga pred nama.

S obzirom da se Božić bliži, a zdrav razum se od ljudi udaljava, vrijeme je misliti i na čestitke. Što poslati, kakvu kupiti, onu "klasičnu" s vjerskim motivom, neku nabrijanu i modernu ili smisliti sam? Side nam savjetuje što njemu svakako NE slati, a to su nanosnabijajuće slike obitelji. Pitanje je li biskup Srakić išao u zatvor Glavašu zbog skorašnjih blagdana i čestitanja ili zbog potencijalnih pritisaka na sudstvo - postavlja schtsch, izražavajući bojazan da će već i samim pitanjem otvoriti Pandorinu kutiju.

Yosemite nacionalni park, San Francisco, Pacific Highway, Los Angeles - samo su neki od dijelova prekobarne skupine država zvane Amerika. Autori bloga croatiantraveler dokumentiraju sve u iscrpne izvještaje s pregršt informacija o načinu putovanja, novcima i dvorcima, poznatim kvartovima i to sve uz slike najzanimljivijih prizora. Koliko nas će ikada imati priliku za ovakvu avanturu?

Došlo je vrijeme spajanja nespojivog. Većina onih koji su pogledali spot o kojem piše sett rekli su mi da su nakon 10 sekundi stišali zvuk, zatim minutu gledali plesačicu kako migolji trbuhom, a nakon toga jednostavno ugasili sve, kako bi izbjegli oštećenje mozga. Umb-umb-umb, dere "ar en bi" bas, pjevačica urliče nešto između cajke i uvodne špice latino sapunice, a vizualnom dijelu nedostaje samo auto kojeg prednji dio skakanjem pokušava okrenuti na krov. I prskanje vode sa stropa po polugolim ženama. Tonemo, ljudi, k´o da nema dna.

"Strava na Šalati, nakon slika objavljenih u Jutarnjem listu pokrenula se vrlo mala lavina rasprava na temu: Koliko je dostojanstvena ljudska smrt?" Jackryan. Toliko o našim mrtvima.

Srećom, za kraj ove godine, a u iščekivanju početka iduće i novih sličnih avantura. Surefire donosi još jedan lijepi putopis, ovog puta dubrovačko primorje i Ston, gdje se nalazi možda i najstarija solana na svijetu. Osim slikanja, fino se jelo i pilo, a busom je "partizanku" glumila i boca domaće rakije. Ipak, slike pokazuju da rakija nije krivac za dobar provod i lijep izlet. Možda je samo je dodala točku na i.

Jednostavno nisam mogao pustiti da ovisnicima o retuširanju ne pokažem ovaj vanserijski primjerak pretjerivanja. Možda je to novi, veliki zaokret Playboya, povratak na sam početak ljudske vrste? Srećom, radi se samo o gafčini u 600 000 primjeraka - makar, nekako imam osjećaj da će se od ovoga izroditi novi fetiš, a Playboyu će ova fotografija postati dobra reklama. "It was deliberate, it was deliberate!". Sonic. Upravo se rađa i kalendar koji je snimao za ženski hokejaški klub Grič, pa pogledajte kako su cure ispale na fotkama.

"O svemu što se ovih dana pisalo u najžućim novinama (kojima za neko Božje čudo neki ljudi još vjeruju!?), izjasnio sam se na pravodobno najavljenoj pressici. Nisam ni očekivao da će 24sata prenijeti ono što sam ja zaista rekao, oni su čak, kad sam na početku pressice upitao da li je netko od njih prisutan- zanijemili- kasnije mi je rečeno da su poslali samo fotografa." Jacques.

PR bi trebao brinuti o tome da, kad tvrtka upadne u kriznu situaciju, svojim izjavama i određenim potezima osigura da "udarac" na ugled tvrtke bude ublažen i da pokaže da vlasnici i uprava mare za to što se događa i trude se da se situacija riješi. Što se desi kada svaki komentar tvrtke u kriznoj situaciji zvuči otprilike "Nema komentara", pogledajte kod pr-eminencije.

"Veli Vrhunska ribica da nikad dosad nije čula za muško koje bi bilo fascinirano Swarovskim. Ne kopčam. Otkad to estetika  pripada samo jednom spolu? Uostalom, čitava priča Swarovski kristala započeta je muškom rukom, nije li?" Ja sam vidio pravog ježa, u vrtu. I bio mi je lijep i neprocjenjiv, ne znam bi li me "kupnja" njega koštala par tisuća eura ili ništa, ali nekad se pitam kako bi ljudi reagirali kad bi na cesti zgazili njega, a kako kad bi zgazili kristalnog. Suton.

"Koliko je za posao kojim se bavimo važno kako izgledamo tj. kako smo odjeveni, kakva nam je frizura, kakve cipele nosimo, u kakvom uredu sjedimo? Da li je uopće važno? Nije li bitnije da smo dobri u onome što radimo? Ili je, ipak, nužno da i naš izgled, naša pojava bude u skladu s ozbiljnošću posla kojim se bavimo?" Neki su tako "popušili" posao zbog tog odijevanja, da sam ostao skamenjen na primjere koje sam čuo. Ognjenović se pozabavila ovom temom nakon kratkog shoppinga.

"Bihevioralne tehnike za odgajanje djeteta s ADHD-om nisu intuitivne za većinu roditelja i učitelja, zbog toga im je potrebna pomoć kvalificiranih stručnjaka ili udruga za podršku. Zamisao o promjeni ponašanja preenergičnog i tvrdoglavog djeteta jednostavno je zastrašujuća. Beskorisno je i štetno pokušavati na silu od djeteta s ADHD-om da bude kao i većina djece. Međutim, moguće je ograničiti štetno ponašanje i usaditi samopouzdanje koje će mu pomoći prevladati lošu sliku prema životu, a što je velika opasnosti ovog poremećaja." Kulerica je cijeli blog posvetila ovom problemu, s lijeve strane je niz korisnih postova s informacijama, proučite i pomozite svom djetetu ako ima problem.

Ili Kako uništiti sedmu umjetnost u par koraka?. Bauk sinkronizacije lebdi nam nad dijelom televizijskoga programa. Neke detalje nam je, ali i svoje stavove, na raspolaganje dala Pearl.

"Ovi moji kamenovali su ih s mosta, uskoro su im se pridružili i stariji, a na kraju i babe koje su na placu prodavale voće i povrće. Uz kamenje su tako poletjele i rajčice i balancane i jaja. Ona dva golobrada ročnika u kamionu svako malo bi prestravljeni izvirili, molili rulju da prestane. Mislim da su vikali da oni nisu Srbi. A u tom trenutku to je bilo tako nevažno. - Gađaj, to su četnici! - povisio je glas." Psihosomat.

"Odrastanje u religioznom društvu za sobom neminovno povlači susretanje s mnogobrojnim običajima koji imaju kršćanski predznak. Oni su tako duboko ukorijenjeni u svijesti ljudi da im je prakticiranje istih podrazumijevajuće. To je neka vrsta refleksnog automatizma. Ljudi se određenog dana u godini počinju ponašati drugačije od ostalih dana i činiti stvari koje inače ne čine. To se programirano ponavlja iz godine u godinu." Najbolje da ja ne filozofiram i da Govorničku Palicu preuzme rijecistine. Ova priča dolazi u dva dijela, pa ako vas zanima zašto Božić koji slavimo nije Božić koji opisuje Biblija, izvolite - 1. dio i 2. dio.

Često puta ne znate što biste skuhali? Muči vas odabir današnjeg kućnog jelovnika? Napravili biste ukusnu i slatku tortu ali ne znate kako? Možda vam Gastrodiva može pomoći. Prelistajte sve, od proje sa sirom do recepata njene bake. Na lijevoj strani je tag lista na kojoj ćete možda pronaći vaš današnji ručak, od predjela, preko glavnog jela, priloga i salate, pa sve do deserta. U slast.

Tri muškarca, slični problemi. Rastave, bivše žene, skrbništvo nad djecom - izgledaju li vam te stvari drugačije kada ih pročitate iz muškog kuta? Stvari ponekad odu toliko daleko da se ljudi moraju boriti pisanjem ministarstvima, a čini se da je muka oko alimentacije i skrbništva jednaka, bez obzira o kojem se spolu radilo. Godo, ljubavi_mojoj i rainman na svojim blogovima izvještavaju o trenutnom stanju svojih procesa, svojim mislima o djeci i nadama u bolje sutra.

Mislim da je već vrijeme da izdvojim jedan teen blog. Maladubrava je nova blogerica, ima 18 godina i odlučila je s nama podijeliti neke svoje misli i događaje iz svakodnevice i škole. Međutim, radi to na jedan, meni, izrazito simpatičan način i bilo da se radi o pripremi za svoju omiljenu seriju ili savjetu kako si pomoći kad su dani sivi, neće vam biti teško nasmiješiti se i prisjetiti svojih tinejdžerskih dana. A tada je svako iščekivanje bilo slatko.

"Eno duge iznad pruge, eno pruga ponad luga, svakog dana čokolade, meni moja Dade dade." Ne, nije to copy/paste iz neke nagrađivane zbirke pjesama, umotvorina je to sklepana za 3 sekunde. Na svakom uglu danas čuči pjesnik, duša mu plače, olovka bijesno leti papirom (ili prsti tipkovnicom), a kritike ne prihvaća. Poneku o pjesnicima, i razlikovanju istih, donosi nam unbeliever. Obavezno dobro proučite i ostatak bloga, prepun je zanimljivih priča s putovanja, popraćenih slikama i vlastitim dojmovima.

...i uspije u tome... samo da znate, sonic.bloger.hr bje jedini predstavnik blogovlasnika sa našeg milog bloger.hr servisa odabran da uđe u VIDI web top 100 među najboljim HR blogovima. Slobodno mu u čestitare pođite... A kad ste već u čestitarskom raspoloženju, i servisu čestitajte, www.bloger.hr učini isto u kategoriji community servisa.

"Ja sam 50 Cent, poznati reper i glasnogovornik Hrvatske. Rođen sam i živim u New Yorku, ali Hrvatska mi je u srcu. Silno se radujem svakom nastupu u Domu Sportova, a odnedavno to radim i uz hrvatsku zastavu i himnu. Moj brat Lloyd Banks također. I sad neki kažu da mi ne pripada pravo glasa na izborima. E baš zato, HDZ, dr. Ivo Sanader…". Sve bi to bilo tako lijepo, bajno i krasno da svoje prste nije umiješao jedan novinar jedne ugledne tv kuće što je jako razljutilo Setta pa se pita Što to ima...?

Kako je to kad idete na metal koncert i na putu do tamo vamo za redom stignu tri tramvaja broj 6? Kako je to kad na koncertu u Hrvatskoj kupite majicu za američku turneju? Više o koncertu Theriona i događajima te večeri pročitajte kod neqa'ela. U dva dijela.

Čuli ste, naravno, za Lucifera aka Sotonu. "Đava te pozoba", "vrag te odnio" i ostali popularni izrazi skrivaju u sebi nazive i pojmove koje dosta ljudi ne razumije, ne zna što znače i odakle dolaze. Zašto je Lucifer zaradio svoj pad i progon, kako ga doživljavaju u različitim kulturama i koji je uopće njegov grijeh? Sve to, pa i više, saznajte kod svjetlonose u istoimenom postu. A kako poneki doživljavaju Boga i u kakve sve svrhe koriste njegovo ime, razaberite među slovima ludeblune, kojoj se smučilo od prizora koji je jedan dan ugledala na TV-u.

Komin je malo slikovito mjesto na desnoj obali Neretve u neposrednoj blizini njenog ušća. Komin je i naziv bloga na kojem možete pronaći puno lijepih fotografija i tema vezanih uz ovaj kraj. Posebno me je privukla i dojmila pjesmica jednog osnovnoškolca, Tonćija Jerkovića iz Kule Norinske, koju je vlasnik bloga dugo tražio da bi je podijelio s nama. Di mi je trupa?

Kako razlikovati dobrotvorne akcije od onih kojima je cilj zaista pomoći - ali sebi. Lažnjaci nisu niti nova i neviđena pojava niti nešto čemu se više itko čudi, no ljudi svejedno nasjedaju i rijetko se potrude provjeriti kome i kako uplaćuju novac, strahujući od osude drugih koji njihov oprez nerijetko protumače kao bezobrazluk, "hladno srce" ili pokušaj sabotiranja akcije. Vin je odlučio podijeliti s vama svoja iskustva i pomoći s par savjeta.

I dok se neki pitaju gdje je budućnost koju su zamišljali, drugi se zabrinuto osvrću u suprotnom smjeru, gledajući djecu čije ozbiljne i hladne oči otkrivaju da rijetko čuju koju toplu riječ od vlastitih roditelja. Preskočeno djetinjstvo, dadilja koja je više zamjenska majka nego ispomoć, asocijalnost - pojmovi su kojih se coco_lu dotiče, razmišljajući o razlici između vlastitih sjećanja i uspomena koje će imati dječak i djevojčica iz njenog susjedstva. Ako će ih uopće imati.

"Do nedavno sam živjela u uvjerenju da jednom kad završiš faks, život dođe u neku normalu: nađeš posao, radiš od devet do pet, odeš na pilates, masažu i dođeš doma mužiću, momčiću,  mačiću, biljčicama ili ribicama. Malo odmaraš, a ostatak dana (večeri) traje pravi život." Nakon poduzetog i završenog, catonahottinroof iznenada je primjetila da joj se iluzije o takvom životnom putu ruše jedna za drugom. Sve što je trebalo postati dostupnije i ostvarivije, dalje je nego ikad.

Život je nepredvidljiv, a i ljubav je takva. Ponekad kad mislite da je sve crno, ispadne da baš i nije tako. Osobe za koje smatrate da se nikad ne bi mogle uklopiti u vaš život na kraju ispadnu upravo ono što ste cijeli život tražili. Xsilla je dokaz da osjećaji ponekad znaju prevariti ali na kraju sve završava sretnim završetkom. Lijepa ljubavna priča u dva dijela, 1. i 2 dio.

Pune kladionice su jedan od prizora na koje smo navikli, bilo to klađenje na prave ili virtualne konjske utrke, nogomet, hokej ili izbore. Ljude mami prilika da za par uloženih kuna dobiju bilo što između 50 i 50 000 kn, a koga i ne bi, kad neke žene po 25 godina rintaju u tvornici za 1800 kn, a onda dobiju poticaj u magičnom iznosu od 30 kn. Tih 30 će svi radije uložit u Hrvatska - Brazil (1). Evo kako na to gleda kontakt.

OK, nismo Beirut ni Irak, ali kad se prisjetimo događaja gdje čovjek izlazi s radnog mjesta, zaključa vrata i iduće sekunde pokosi ga zolja - nekako se teško osjećati sigurno. Snajper tu, mahnitanje rafalima tamo, dovoljno da se hella000 zapita čiju će sliku iduću vidjeti u Crnoj kronici. Lijevo su i izdvojeni postovi, preporučam da prošvrljate.

Prije par dana foto-denisu je, dok je gledao svoju omiljenu emisiju, za oko zapela priča o maloj djevojčici u Pakracu koja je rođena bez jedne ruke. Veselila se poklonjenoj čokoladici koju je dobila od nekog dobrog čovjeka, naime roditelji su joj nezaposleni, a svu pomoć koju dobiju troše na njenu njegu. Odlučio je da neće jednostavno ignorirati tuđu nesreću i - pokrenuo akciju. Uključiti se mogu svi, a cilj je maloj Ivani uljepšati Božić pokojim poklonom, čokoladom ili bilo čime što bi ju razveselilo i pomoglo njenim roditeljima da joj, bar na taj dan, omoguće nešto što joj inače ne mogu pružiti. Da ne duljim, sve piše na blogu.

Nekakav prirodni put bio bi da odrastemo u roditeljskom domu, a zatim odlazimo u potrazi za svojim životom i karijerom, poneki ostanu gdje su i bili, a drugi završe na drugom kraju svijeta. Sretni su jer su postigli sve o čemu su sanjali i za što su ih pripremali i odgajali, a onda čovjek pogleda unazad, vrati se na neka stara mjesta koja je napretkom "izgubio", pa shvati - ovo više nije moj dom. Navru pitanja kako zadržati obje strane i zašto se uvijek nečega moramo odreći. Rekla bi meni draga osoba "A to ti je tak..", a možda je to stvarno i jedini odgovor, nema pravog ili krivog puta - samo ovaj na kojem jesmo. Korry.

"No, mi postajemo opsjednuti sami sobom, ostvarivanjem svojih potencijala, potragom za što većim ili što dužim užitkom, potragom za moći, uspjehom, zabavom, zadovoljstvom ... Jednom riječju, rastu narcisoidnost, hedonizam i infantilnost. Raste individualizam na račun kolektivizma, kao pojedinci postajemo zagledani u same sebe. Da li u takvim životnim, kaotičnim situacijama naše emocije mogu poprimiti ikakvu, kakvu-takvu vrijednost i, ako da,  kakvu to?" Webnawebu.

"Nemaju svi moć i sposobnost da određena vrsta glazbe u njima pobudi osjećaje jače od nagonskih, primitivnih, seksualnih, alkoholičarskih i kakvih već... I od onoga što sam do sada čuo i iskusio, jedna grana te umjetnosti posebno mi para uši. Grana je to za koju ne bi bilo šteta da se otrgne od onoga gdje se želi svrstati." Goodstuff pokušava objasniti što je "badstuff" na našoj glazbenoj sceni. Čini mi se da tu nema pobjednika.